Lažne tvrdnje u diskusiji o Balkanu

U debatnom članku “Liberalna partija podstiče ksenofobiju” kritikovao sam jedan nedavno održan seminar o Bosni, jer je promovisan kao “pomirenje”. Samo jedna strana u bosanskom konfliktu – bosanski Muslimani – učestvovali su u pomirenju, a gost je bio jedan kontreverzni ratni general.

“Aftonbladet” je objavio čak četiri replike. Tri su nedovoljno povezane sa mojim člankom. U četvrtoj replici jedan političar, uhvaćen na djelu, pokušao je sa potpunom moralnom diskreditacijom mene i Justicije Paks Veritas (JPV).

Edin Osmančević, koji inače iz Švedske predvodi jednu političku partiju u Bosni, pripisuje mi mišeljnja koja nemam a onda polemiše sa njima. Kada navodim objektvinu okolnost da Srbi gosta seminara Jovana Divjaka smatraju za izdajnika i ratnog zločinca on polazi od toga da dijelim srpski stav. A ja sam to samo konstatovao kao činjenicu, kao i to da niko nije osuđen za masakr s kojim se Divjakovo ime povezuje.

Kada se nadovezujem na Divjakovu izjavu iz zgrade švedskog parlamenta da se naljutio nakon što ga je neko nazvao “Srbinom” Osmančević zaključuje da ja smatram da je Divjak loš Srbin. Ali činjenica je da Divjak po svemu sudeći ne želi da ga zovu “Srbinom”. Očigledno je da Osmančević brka činjenice i mišljenja.

Konačno, po njemu imam “opasnu filozofiju poput ksenofobičnih snaga u Švedskoj koje dijele narod na “Njih” i ”Nas””. Očito, Osmančević tvrdi da je zbog izbjegavanja podjele na “Nas” i “Njih” potrebno da se svi divimo Divjaku i imamo isti stav po pitanju Bosne kao on i njegovi istomišljenici. U ime “raznolikosti” i “pomirenja”.

Jonas Paulson slavi generala Divjaka i tvrdi da on “nije ni najmanje kontroverzan za bilo koga osim za diskutanta i njegove istomišljenike”. Ova tvrdnja je očigledno pogrešna. Sam Divjak kaže da nije dobrodošao u Republiku Srpsku, u Srbiji je, kao što je poznato, za njim raspisana potjernica za ratne zločine a ovdje u Švedskoj Savez Srba je na svojoj zvaničnoj internet stranici  osudio njegovo gostovanje u zgradi parlamenta. S druge strane bosanski Muslimani i njihovi prijatelji slave Divjaka kao heroja. Drugim riječima, ovaj ratni general je po definiciji kontraverzan. Paulson piše da je “Divjak izabrao Bosnu” ali je ispravnije reći da je izabrao jednu stranu u bosanskom konfliktu. I ta strana je jedina učestvovala na “seminaru o pomirenju”, bez prisustva predstavnika bosanskih Srba i Hrvata.

Alen Musafendić je toliko ushićen što se grlio sa “herojem” i “pacifističkim generalom” da je izgleda zaboravio da pročita moj tekst. Njegove zaključke po pitanju mog stava o “pravu na postojanje zemlje, armije i naroda” posmatram zato kao odraz pjesničke slobode i očigledan dokaz da odsustvo istinske raznolikosti otupljuje intelekt. Zato je potrebno više dijaloga i debate između neistomišljenika, jer, svi se možemo naučiti ponešto novo.

Državni sekretar Jasenko Selimović uopšte ne mari za sadržaj članka na koji je trebao da odgovori. U istinskom “liberalnom” duhu, već na početku se laća totalne moralne diskreditacije protivnika, služeći se poricanjem Holokausta. On je ljut i na “Aftonbladet”, jer se ovaj list usudio da objavi moj i JPV-ov debatni članak.

A onda sa nepodnošljivom lakoćom pripisuje stavove i izmišlja. Kao npr. to da JPV navodno želi da predstavlja Srbe. Nakon što je njegov članak u “Dagens niheteru” prožet siledžijskom retorikom protiv JPV-a oboren od strane Komisije za štampu (Pressens Opinionsnämnd) Selimoviću je vrlo dobro poznato da JPV nikad nije tvrdila da predstavlja Srbe. JPV je neprofitno udruženje, nezavisno u partijsko-političkom, etničkom i konfensionalnom pogledu, koje se između ostalog zalaže za nepristrasno i svestrano izvještavanje o konfliktima u svijetu, polazeći od iskustava iz konflika u bivšoj Jugoslaviji. Među članovima upravnog odbora i udruženja i simpatizerima postoje osobe različitog porijekla kao što su srpsko, hrvatsko, muslimansko, švedsko, makedonsko i jevrejsko, uključujući i potomke onih koji su preživjeli Holokaust.

Državni sekretar za integracije Jasenko Selimović je svjestan da zajednicu švedskih Srba, s kojom se nalazi u permanentnom sukobu, ne predstavlja JPV nego Savez Srba u Švedskoj koji je početkom oktobra zbog Selimovića poslao protestno pismo Vladi Švedske . Sadržaj pisma je prenijelo više uticajnih medija na Balkanu. Grijeh JPV-a je to što smo švedskoj javnosti otkrili ovo kao i manipulaciju sa “pomirenjem”.

Selimović hoće zato da potpuno moralno diskredituje mene i JPV. I umjesto da u liberalnom duhu posmatra izbor Jovana Divjaka da se ljuti kad ga nazovu “Srbinom” kao izraz lične slobode, državni sekretar Jasenko Selimović to pretvara u totalitarnu ideologiju.

Selimović naime daje Srbima mogućnost ili da budu “moralno uzvišeni”, time što će kao Divjak da se ljute kad ih nazovu Srbima, ili da budu “ekstremisti”. Budući da ekstremiste treba eliminisati jasno je da Srbe koji se ne ljute što ih zovu Srbima treba eliminisati. Bliži stav genocidnoj ideologiji od ovog teško je imati. Divjakove na rat napaljene pristalice koje su, sa ratnom zastavom, ispred zgrade švedskog parlamenta “čekali generalovu zapovijed” su samo logična posljedice te ideologije.

Spasoje Marjanović, Justicija Paks Veritas

Članak je objavljen u listu “Aftonbladet” 6. decembra 2013.

Donera till oss »